Na istočnom dijelu Kupreške visoravni nalazi se pravi prirodni biser – Kukavičko jezero. Jezero koje mještani s razlogom drže kao lokalnu tajnu, svega 8 km udaljeno od centra Kupresa. Smješteno je ispod južnih obronaka planine Stožer. Omiljeno je izletište ljudi ovoga kraja, a i šire. Tijekom ljetnih mjeseci pretvara se u kupalište čime pruža odlično rashlađenje u vrelim ljetnim danima. Jedno od najljepših i najvrjednijih jezera u pogledu kako geomorfološke i hidrološke tako i ekološke i biološke raznolikosti. Ovo je uistinu pravi dragulj prirodne baštine Bosne i Hercegovine.
Kako je nastalo Kukavičko jezero?
Legenda o ovom jezeru priča sljedeću priču: – Kada se s prostrane Kupreške visoravni krene u susret izlazećem suncu. Preko blago valovitih brežuljaka odmah se sasvim tiho uplovi u more rascvalih livada u kojima se sve pretvara u cvjetove. Proplanci puni mirisnih i ljekovitih biljaka kao da žele darovati nektar medni i na laticama raznobojnim odnijeti vas još dalje u jednu čarobnu dolinu okruženu gorama tamnim. Razraslim jelama i smrekama.
A u dolini dragulj plavi na čijim valovima još uvijek iskre biseri iz kosa vila kupreških koje se za sunčanih dana skrivaju u laticama najljepših orhideja. A na sjajnoj mjesečini raspletu kose zlatne po nemirnoj vodi osluškujući topot konja vranih, a u zoru rumenu skrivaju se u krošnje stogodišnjih bukvi iz kojih samo što ne poljube i nebo plavo. Jezero – bistra i nadasve čista, voda plavlja i od zvončića livadskih.
Kako nekada u davna vremena zanesen raskošnom ljepotom zlatokose vile dok je mlad mjesec još strepio iza prve gore i skrivao zrake svoje, naočita junačina kupreška na konju Alatu zaputi se strepnji svojoj. Nošen ljubavlju bjeljom i od latica ivančica zaplovi jezerom, ali na sredini njegovoj gdje voda ponire i gubi se u duboka podzemna prostranstva zauvijek nesta jedno junaštvo i ljubav velika. Od tada zlatna vila se od tuge u pticu pretvori i zakuka svom silinom da su i sve šume utihnule. A ostali su samo još drhtaji jezerske vode koji na povjetarcu kupreškom kazuju priče davne. Još od tada ovaj gorski biser, oči vila čarni, prozvaše Kukavice ili Kukavičko jezero.
Budućnost plastike i otpada je u košu za smeće!
Iz vaše ruke ravno u koš za smeće! Ne budite sebični, smeće ima svoje mjesto. Čuvajmo jezero i ovu divnu nam Visoravan od smeća i zagađenja. Bacanje smeća, koliko teško može biti?
Ovo glacijalno jezero je smješteno na krajnjem sjeveroistočnom dijelu prostranog kupreškog polja na nadmorskoj visini od 1200 metara. Volumen(zapremina) jezera je oko 100 000 metara kubnih. Najveća dubina je oko 13 metara. Prema istraživanjima hidrologa i zemljopisca prof. Spahića, vrtače u Kukavičkom jezeru činile su ponore u kojima su nestajali površinski tokovi. Vremenom je došlo do zatrpavanja ponora te je tako nastala i vodena akumulacija koja je veoma često mijenjala svoj oblik. Bistre i hladne vode iz slikovitog jezera otječu rječicom Milač u pravcu zapada koju vjerno prate barske ive, crvene vrbe i sive johe. U dolinskom dijelu ove kraške ponornice došla je i do punog izražaja i raznolikost cvjetnih livada.